Dva kratka i očaravajuća baleta

Kratka i očaravajuća dva baleta djelovala su poput antipoda: crno‒bijelo, dan‒noć, nježni, sanjarski romantizam naspram slavlja gotovo animalne senzualnosti i erotike. Nepovezani, a dramaturški kompatibilni baletni naslovi predstavili su spretan i osvježen baletni ansambl pod vodstvom ravnatelja Baleta HNK u Splitu Denisa Matvienka te siguran i kompaktan orkestar pod palicom šefa dirigenta Mihaila Sinkeviča. Unatoč mjestimičnom skepticizmu zbog mjesta izvedbe koje je zamijenilo planirani prostor marjanskih Bena oštećen nakon jake oluje u Splitu, dvorište Osnovne škole Spinut preobrazilo se u adekvatnu scenu zahvaljujući dizajnu svjetla Damira Punde i prirodnom okruženju sa scenografski idealno postavljenim stablima.

„Poezija pokreta uz glazbu“ možda je najvjerniji opis baleta Chopiniana / Snimio Mario Buličić

Kako zvuči glazba Frédérica Chopina pretočena u ples, scenografiju i kostimografiju? „Poezija pokreta uz glazbu“ možda je najvjerniji opis baleta Chopiniana, koji je, tada mladi koreograf, Mihail Fokin 1908. postavio u Marijinskom kazalištu. Upravo je u tom slavnom sanktpeterburškom kazalištu kao prvakinja djelovala i Anastasia Matvienko, koja je njegovu koreografiju prenijela u splitski ansambl. Prividno lagani koraci oslobođeni naracije i tehničkih bravura prizvali su klasični balet na Chopinove klavirske skladbe, koje su zaživjele u novom ruhu zahvaljujući orkestraciji Aleksandra Glazunova. Iako balet nema radnju, vilinski ugođaj, kojem su doprinijeli ambijent i kostimi Borisa Zhurilova analogni bijelom baletu uz dodatak nepretencioznih krila, vjerno je dočarao suštinu romantizma koju kriju Chopinov prvi nokturno i poloneza, drugi valcer, treća mazurka i napuljska tarantela. Poput Chopinovih skladbi koje ocrtavaju dijapazon emocionalnih stanja, balet se temelji na sanjarenju, lirskoj melankoliji i romantičarskom ugođaju koji je tkao uglavnom ženski dio ansambla, povremeno u zamrznutim slikama djelujući i kao dio scenografije. Bilo je tu prilika i prigoda i za dua te solistički pečat eteričnosti i liričnosti, koji je predvodila odnedavno nacionalna prvakinja Irina Čaban Bilandžić.

Dok Chopin skladajući klavirska djela nije ni pomišljao na balet, Charles Gounod je Valpurginu noć pridodao operi Faust 1869. kako bi odgovarala praksi Pariške opere (gdje je i praizvedena) u koreografiji tadašnjeg baletnog majstora kuće Louisa Mérantea. Baletna scena „othrvala se“ posljednjem činu opere u samostalni baletni komad, a najčešće izvođena samostalna verzija interpretacija je sovjetskog koreografa Leonida Lavrovskog. Njegovu transformaciju u baletnu jednočinku iz 1846, koja je uglavnom na repertoaru diljem Rusije za razliku od geografski rasprostranjenije koreografije Georgea Balanchinea, u splitski ansambl prenio je Denis Matvienko.

Sveta Valpurga, anglosaksonska benediktinka, prema pučkom vjerovanju zaštitnica je od vještičjih uroka. Svečani prijenos njezinih kostiju s 30. travnja na 1. svibnja prema njemačkim mitovima pratilo je okupljanje vještica na planini Brocken, što je poslužilo kao literarni motiv Goetheu i Charlesu Gounodu za slikovitu glazbenu kulisu te mitske noći. Paganski rituali te nepresušna tema borbe dobra i zla u Lavrovskijevoj koreografiji iščezavaju, a naglasak je na slavlju erotike, ovozemaljskih užitaka i senzualnosti u svečanoj ekstazi vječnog pokreta u plesu. Pritom je cijeli baletni ansambl aktivan i dinamičan u složenom kaosu tehničkih bravura. Svijet nimfa, vragova te boga vina i veselja Bakha u interpretaciji Jehora Horbunova vjerno je s ovozemaljskim posredovala prvakinja Baleta Eva Karpilovska kao bakantica, koja je zadivljujuće tehničke vratolomije u maniri akrobacija izvodila emitirajući senzualnost i erotiku. U tehnički i scenski angažiranom ansamblu istaknuo se i austrijski gost Solomon Osazuva narativno vjeran ulozi Pana, boga pastira, stada, njiva, šuma i zaštitnika lovaca, ljubitelja glazbe i najboljeg plesača među bogovima, kojega je donio impresivnom tehnikom i vještom izvedbom čestih skokova.

Zahvaljujući svestranosti i uigranosti baletnog ansambla, kao i orkestra splitskog HNK, uz koreografsku, kostimografsku, scensku i glazbenu atraktivnost, Chopiniana i Valpurgina noć bit će poslastica i za publiku u nadolazećoj sezoni splitskog teatra.